Kad sam počeo da živim od pokera, nešto pre sedam godina, neki uključeni u poker su tvrdili da, nasuprot onome kako se čini da izgledaju stvari, pravi novac nije u turnirima nego u keš igri. Dok mnogi ljudi smatraju da su zvezde turnira najbolji od najboljih – nije na poslednjem mestu jer su im lica u svim časopisima -, na površini je izgledalo da nečiji krajnji cilj treba biti da postane najbolji mogući turnirski igrač. Ali oni koji su zaista u pokeru znaju bolje. Zbog troška uplate (tada su igrači morali još sami za sebe), zbog troška smeštaja i putovanja (i to je išlo iz igračevog džepa), zbog pića i manje-više zahtevanog bakšiša, i zbog preokreta koji su deo turnirskog pokera, zbog svih ovih stvari
jednostavno nije bilo mnogo igrača koji su mogli da žive na duže staze igrajući turnire. Čak je bilo jako malo koji su mogli dobro da žive.
Nasuprot ovim dobro poznatim igračima za koje se činilo da im dobro ide ali koji su se u stvarnosti borili za pristojnu zaradu na duže staze, postojali su ljudi koji nisu bili poznati javnosti, ali nisu imali problema da dođu do dobrih para. Ovi profesionalci keš igre su se često mogli naći u najvećim igrama, i naročito kad su se mogli sučeliti protiv vrlo-bogatih-ali-ne-vrlo-sposobnih igrača, oni su mogli steći bogatstvo – i vrlo često, oni to jesu uradili. Godinama, ovo stanje se nije menjalo. Postojala je relativno mala grupa turnirskih zvezda koja je privlačila svu pažnju ali nije puno zarađivala, i nešto veća grupa profesionalaca keš igre koja nije dobijala mnogo pažnje, ali je dobijala dobar novac. Dakle, kada sam počeo da živim od igranja, izbor između turnirskog pokera i pokera uživo nije bio jako težak. Doneo sam – za sebe – očiglednu odluku igranja gde su pare: žive partije, što znači da sam zapostavio turnire.
Par skorašnjih promena
Ali tada, sporo ali sigurno, stvari su se počele pomalo menjati. Nisam isprva primetio, pa sam zadržao svoj stari pogled "turniri su za sticanje slave, keš igra je za sticanje novca", čak i kada mi je moralo postati jasno da se situacija značajno izmenila. Iznenada, najbolji turnirski profesionalci više nisu morali sami za sebe da uplaćuju, nisu više morali brinuti o trošku putovanja i smeštaja (jer su sponzori o tome preuzeli brigu za njih), i kad su i televizijske mreže postale zainteresovane za poker kao TV-sport, sve više i više spoljašnjeg novca je ulazilo u poker zajednicu, a zvezde turnira su prigrabile lavovski deo novčanog plena – ne profi keš igrači. Zapravo, iako sam tokom godina odlično zarađivao igrajući poker uživo i to mogu da potvrdim rezultatima na koje bi priličan broj igrača bio ljubomoran, znam zasigurno da ovih dana ima velikih igrača koji sam mnogo više novca dobiju samo od sponzorstva nego što sam zarađivao za godinu dana igranja!
Ovaj priliv svežeg novca i uključivanje TV ne samo u američkom nego i u evropskom pokeru, doveo je do situacije gde su skoro svi usmereni na turnirsku igru, i gde jednostavno nema rasta od cigle i maltera keš igre – uprkos činjenici da poker u celini ubrzano raste. Štaviše, zbog rasta pokera na internetu, gomila starih keš igrača – dobrih i loših podjednako – prebacili su se na online igru, što znači da broj dobrih igara u kasinima od cigle i maltera ne raste tako brzo kao što rastu turnirski poker ili internet poker. U suštini, u nekim mestima kao da nimalo ne raste: mnogi kartaški prostori u Evropi zapravo prilično teško žive, i kasina sa više od pet stolova su izuzetak a ne pravilo – čak u velikim gradovima Evrope.
Zbog svih ovih promena i razvijanja, bilo bi prosto nemoguće zadržati staro stajalište kako je pravi novac i keš igri a ne u turnirima. (Rekavši ovo, najbolji keš igrači i dalje osvajaju neverovatne svote novca, naravno. Naročito ljudi koji redovno igraju sa malo većim ulozima u Britaniji i Francuskoj, naprimer, mogu i dalje ostvariti odličan prihod. Pored toga, oni keš igrači koji pored igranja u B&M (Cigla&Malter) sobama takođe igraju uspešno i na internetu, mogu sada da naprave čak i više novca nego ranije, jer manje ili više stalno su pristupačne dobre online igre. Molim te zapamti da se sve ovo odnosi na poker u Evropi. Nedavna eksplozija pokera u SAD se čini da je dovela i do porasta igranja pokera uživo, sa više poker igraonica koje su otvorile svoja vrata kao i više stolova za mušterije.)
Sve u svemu, neupitno je da u sadašnjosti ima jako mnogo novca u pokeru, pogotovo za one koji ne ostaju privrženi previše ukočeno starim koncepcijama i mudrovanjima. Oni otvorenog razmišljanja o stvarima koje su promenjene ili se i dalje menjaju, mogli su da zarade na tim novim stvarima, i svim finansijskim mogućonstima sa prilivom svežeg novca. Bilo mi je potrebno dosta vremena da prihvatim činjenicu da se zadržavam predugo na pogrešnim stvarima, ali sam nedavno odlučio da i ja uskočim u voz i prihvatim vožnju. Dok je u početku ovo bilo pretežno jer sam bio uključen kao turnirski reporter za Evropu i poker komentator za Eurosport, trenutno sam u procesu potpisivanja jednog ili dva dogovora koji bi mogli uzrokovati značajne promene na poglede koje sam oduvek imao. Ali kao i u stvarnom životu, i u pokeru svako treba da drži otvorene oči zbog okolnosti koje se menjaju, ili koje će se promeniti. Pretpostavljam da mi je trebalo prilično dugo da shvatim uticaj svih nedavnih razvijanja – ali sada kada sam svestan, želim da upotrebim različite mogućnosti, i iskoristim ih u potpunosti.
Nekoliko završnih reči
Na kraju ovog članka, usredsrediću se na zadatu temu: "Poker uživo ili na internetu?". Još jednom, analiziraću sopstvenu ulogu kao keš igrača u Cigla&Malter igri, za i protiv igranja uživo i na internetu (i obrnuto), i promena pažnje koja može i ne mora biti neophodna za igrača starog kova kakav sam ja.