Prvi utisak koji Maria Ho ostavlja na igrače je da je zanosno lepa - moguće jedna od najlepših poker igračica, poslednja od dama koja je ostala na World Series of Poker Main Event-u 2007. godine. Ako se malo raspitate, čućete da je ona i ranije pobeđivala i pisala za poker sajtove, ali je ipak skoro nepoznata. Ona je diplomac iz San Dijega i polu-profesionalac u pokeru. Kako se Main Event bližio kraju, sve je više privlačila pažnju publike i novinara, kamera i Bodog-a. Završila je na 38. mestu i sada je neko na koga treba obratiti pažnju.
PokerNews: Ostali ste kao poslednja dama na Main Event-u. Kako bi bilo da nastavite tim tempom i da budete na kraju i poslednja za stolom, možda na nekim većim turnirima?
Maria Ho: Po meni, bilo bi jako dobro nastaviti sa turnirima i biti konstantan u rezultatima. Bila bih ponosna na to, tako da – da, definitivno bih volela da se stvari tako odvijaju. Planiram da učestvujem na više turnira i nadam se dobrom učinku.
PN: Recite nam kako je bilo igrati na Main Event-u protiv Kevina Farry-a.
MH: Blindovi su bili 25,000/50,000 a ante 5,000. Tek sam došla za taj sto, tako da nisam imala nikakve informacije o ostalim igračima oko mene. Svi do mene su odustali, ja sam bila small blind. U tom trenutku sam imala oko 550,000. Hoću reći, i dalje sam imala pristojan stack, i dalje sam mogla da čekam neko dobro deljenje, ali ipak, u poređenju sa prosečnim, moj stack je bio mali. Nije mi ostalo još mnogo igre. Imala sam . Podigla sam ulog, standardno, za 150,000. Razlog zašto tada nisam nastupila oštrije, premda su svi pre mene odustali, imala sam osećaj da situacija nije takva da zahteva pritisak sa moje strane. Mislim, ako on baš ništa nije imao, nije bilo razloga da rizikujem sve svoje čipove. A moglo se pritom i desiti da on istupi sa velikim handom pa sam zato odlučila da to bude samo 150. On je zatim odigrao re-raise na 230,000, što je bilo jako čudno jer u većini slučajeva, on ako ne odustane, onda odigra all in. To što je odigrao re-raise moglo je samo da znači dve stvari: ili je imao kečeve ili nije imao ništa. Nisam mogla da ga pročitam. Nisam prethodno dobila nikakvu informaciju o njemu. Stvarno sam bila totalno zbunjena. Mislim da sam u tom momentu ishitreno odreagovala i odigrala na sve, ali to je prosto bila moja odluka. On je zvao, sa parom 10.
PN: Zauzeli ste 38. mesto na Main Event-u i tako osvojili $237,865. Da li Vam se ta suma čini kao nešto što bi moglo da Vam promeni život?
MH: Ne, ne mislim tako, jer postoji mnogo toga što bih želela da uradim od preduzetničkih poslova, pa tako gledano u tom smislu ne smatram da je to novac koji menja život. Ali, naravno, jasno je da se radi o velikoj količini novca, a ja imam tek 24 godine i mogu reći da je stvarno dobar osećaj biti finansijski obezbeđen a samim tim i biti u mogućnosti da radiš ono što želiš, da nešto od toga trošiš, a nešto štediš. Ali i da se u isto vreme odlično zabavljaš uz pomoć tog novca. Kada ste poker igrač, to ume na momente puno da Vas košta (više od $250.000 godišnje). Ipak, to ne znači da ću tako potrošiti ovaj novac. Zbog toga ne mislim da može da promeni život.
PN: Da li ste odmah otišli i kupili sebi nešto veliko?
MH: Ne, nisam! Nisam mogla da se setim ničega što sam želela, tako da sam do sada potrošila jedva nešto malo.
PN: Kako napreduje Vaša saradnja sa Bodog-om od tog Main Event-a? Da li su oni i dalje Vaš sponzor?
MH: Trebalo je da me sponzorišu samo taj jedan put na Main Event-u, ali se naša saradnja nastavila i traje evo već tri meseca od tada. Razgovarali smo o našem odnosu ali još ništa nije konačno. Ako neko pita, i dalje je Bodog Poker moj sponzor i biće tako sigurno bar još tri meseca.
PN: Šta mislite, koji će biti sledeći turnir na kom ćete se pojaviti?
MH: To će biti Legends of Poker at the Bike. Jas am iz LA-a, zato moram iskoristiti prednost domaćeg terena.
PN: Nedavno ste diplomirali na univerzitetu u San Dijegu. Šta ste studirali?
MH: Komunikacije, a pored toga učila sam i pravo.
PN: Da li ste planirali da se zaposlite u struci ili Vam je poker oduvek bio prvi izbor?
MH: Definitivno nikad nisam nameravala da radim u struci. Radi se o tome da sam bila zainteresovana za komunikacije i pravo i zato sam to i studirala. Međutim, oduvek sam želela da preuzmem porodični biznis, prodaju nekretnina. Poker je jednostavno iskrsao za vreme studija i u to vreme uopšte nisam mogla da zamislim sebe kao profesionalnog igrača. Verovatno je sve to trenutna svar, a na kraju ću ipak morati da preuzmem porodični posao.
PN: Dobro. Možete li nam reći nešto više o tome?
MH: Moji roditelji su se doselili u Ameriku pre oko 15 godina, a u Taivanu su se bavili prodajom nekretnina, tako da su odlučili da otvore sopstvenu agenciju za nekretnine kada sam ja rođena, tj. kada su prešli u Ameriku. Iskoristili su priliku kada su emigrirali u Ameriku i otvorili svoju firmu. Ja sam odlučila da nastavim njihovim stopama iz razloga što nema nikog drugog ko bi to bolje radio, a bilo bi lepo videti da se njihov posao razvija i nakon što se povuku u penziju.
PN: Recite nam nešto Vašem pisanju za PokerPages.
MH: Pa, ja nisam više u tom poslu. Kada sam radila za PokerPages, to je bilo stvarno lepo iskustvo. U početku sam bila nova na poker sceni i nova među profesionalcima, stoga je bilo zaista dobro za mene što sam imala priliku da razmenim mišljenja sa drugima. A pisanje o pokeru je objedinilo moje dve ljubavi, jer sam nekako oduvek uživala u pisanju, a i to je odličan način da se bavite još nečim pored igranja pokera.
PN: Da li ste imali još neke prilike da pišete nakon što ste prestali da pišete za PokerPages?
MH: Bilo je još par ponuda da pišem za druge sajtove, ali ne znam trenutno kako da se postavim prema pisanju, jer imala sam svoj blog i nisam stizala tamo da pišem ni približno dovoljno i to se pokazalo kao problem. Nisam zato želela da ulazim u nove poduhvate a da nisam potpuno sigurna da ću uspeti da im se posvetim. Ne znam zašto, ali bilo mi je teško da pronađem motivaciju da redovno ažuriram blog. Zato mislim da dok ne budem spremna da ozbiljno posvetim deo svog vremena pisanju, neću prihvatiti da pišem za ikoga.
PN: Na kraju – šta mislite uopše o isključivo ženskim poker turnirima? Da li planirate da učestvujete na nekom od njih ili preferirate one otvorenog tipa?
MH: Ne želim da zvuči kao da imam negativan stav prema takvim turnirima, ali učestvovala sam na nekoliko. Tačnije, moje prvo učešće na World Series bilo je na Ladies Event-u. Generalno, smatram da su struktura i početni stack loši jer je buy-in obično nizak, što doprinosi lošem kvalitetu same igre. Prema tome, nije to što samo dame igraju, već kada na početku nemate dovoljno čipova, i sama igra trpi. To je razlog zašto izbegavam ženske turnire. A uvek se postavlja i ono pitanje - zašto bi postojao takav turnir kada je logično da treba da možemo svi zajedno da igramo? Ne treba da budemo tako izdvojene; mada, možda je i dobro za neke igračice koje se osećaju prijatno jedino na tim turnirima. Za njih je to odličan način da steknu konkretno iskustvo, ali ja lično se pre odlučujem da ne učestvujem na njima. Nisam igrala na jednom od ženskih poker turnira sigurno već godinu i po.
yuPokerNews: Posetite igraonicu Bodog Poker koja nudi bonus od 110% na prvi depozit do $500!!!